19 Mar 2014

Biljna ishrana III

U ovom poslednjem delu teksta o biljnoj ishrani otkrićemo prednosti tradicionalne mediteranske dijete, razlike organske, konvencionalne i genetički modifikovane hrane, kao i to kako se hrane najdugovečnije nacije sveta.

                                         Mediteranska dijeta

Prošle godine ova dijeta je od strane stručnjaka proglašena 3. najboljom na svetu. Naravno, misli se na tradicionalnu verziju ishrane koja vekovima karakteriše mediteransku regiju, a ne na savremenu verziju koju, kao i gotovo svuda, odlikuje previše brze nezdrave hrane.

Karakteristično za mediteransku dijetu je nizak unos crvenog mesa (čija štetnost se već pominjala ovde), a veći unos:
1) svakog dana - svežeg povrća i voća, žitarica, mahunarki, orašastih plodova, maslinovog ulja, mlečnih proizvoda, crvenog vina;
2) jednom nedeljno - ribe, živine, jaja, slatkiša;
3) jednom mesečno - crvenog mesa.

Koristi ovakvog načina ishrane su smanjeni rizici oboljevanja od:
·         srčanih bolesti
·         nekih vrsta raka
·         dijabetesa
·         Parkinsonove i Alchajmerove bolesti
·         alergija kod dece

Prošlogodišnje istraživanje je pokazalo da su velike prednosti mediteranske dijete u odnosu na dijetu sa malo masti (zahvaljujući zdravim mastima iz maslinovog ulja i orašastih plodova) u prevenciji srčanih bolesti i njenih rizičnih ishoda. 

Organska, konvencionalna i GMO hrana

Ova podela hrane se odnosi na način uzgajanja, i odnosi se i na meso, a ne samo na biljke.

Uzgajanje organske hrane mora biti vođeno ekološkim principima, uz uštedu vode, a bez korišćenja sintetičke hemije koja potpomaže rast. Što se tiče uzgoja životinja, one se hrane organskim biljem i imaju mogućnost da se kreću napolju, na svežem vazduhu, bez korišćenja antibiotika i hormona.

Suprotno pretpostavkama, više istraživanja (npr. sa Stanforda) je pokazalo da organska hrana nije značajno hranljivija u hemijskom smislu. Ono što je njena upadljiva prednost je što, iako se njenim korišćenjem ne dobija značajno više hranljivih sastojka, svakako se dobija manje otrova (pesticida, antibiotika i slično). Pesticidi koji se uobičajeno dodaju tzv. konvencionalnom (većinskom) načinu proizvodnje mogu imati loše posledice po zdravlje, na šta su deca posebno osetljiva.

Ono što je problematično u vezi sa takvim istraživanjima je što ljudi koji kupuju organsku hranu se i inače hrane zdravije, pretežno biljnom ishranom. Zbog svog ukupnog truda i raznih faktora oni su i inače zdraviji, zbog čega je teško otkriti koliki je učinak svakog faktora posebno.

Ko može da bira da kupuje organsku hranu, ali nema sredstva da sve što kupi bude organsko, treba da obrati pažnju na sledeće:

·         najviše pesticida se može naći u sledećoj hrani: jabuke, borovnice, celer, krastavac, grožđe, zelena salata, nektarine, breskve, krompir, spanać, jagode, kelj (pa je nju važnije kupovati organsku);
·         najmanje pesticida se može očekivati u sledećoj hrani: asparagus, avokado, kupus, kukuruz, mango, pečurke, luk, slatki krompir, banana, lubenica, kivi, grejpfrut (pa je za nju manje važno da bude organska).

Genetički modifikovana hrana je ona u čiji je genetski kod ubačen neki strani gen, iz neke druge biljke ili životinje. Kratkotrajno u istraživanjima mereno ta hrana je bezbedna, ali dugotrajni efekti i svi rizici nisu poznati. Verovatno je da nije sva GMO hrana podjednako rizična. U SAD se GMO uglavnom koristi za ishranu  životinja, ali je često ima i u grickalicama i slatkišima.

Ono što su njene potencijalne koristi je što se takvoj hrani mogu dodati neki hranljivi sastojci, slično kao u slučaju obogaćivanja hrane vitaminima, zahteva upotrebu manje pesticida i jeftinija je.

Mane GMO su što se ne znaju dugoročni efekti i posledice koje mogu biti rizične i nepovratne, što može narušiti ekološku ravotežu i učiniti GMO biljke neosetljivim na jednu stvar ali preosetljivim na neke druge, recimo.

Ono što je meni lično strašno tužno u celoj ovoj priči o tri različita načina uzgoja hrane je što će ekonomske prilike podeliti ljude u dve kaste, zavisno od toga da li mogu da priušte zdravu organsku hranu ili ne mogu. To će vremenom nepovratno podeliti ljude na bolešljive siromašne i zdravije bogate. A to je razlika ovog doba u odnosu na veći deo istorije čovečanstva kada nije bilo otrovne ili u tom smislu rizične hrane – količina novca koju trenutno imaš će odlučivati da li ćeš jesti hranu sa manje ili više otrova. 

Prethodni pasus nema veze sa nutricionističkim kursom, već je u potpunosti lično mišljenje i moja vizija moguće anti-utopije.

Dugovečnost i ishrana

Koje su to karakteristike ishrane nacija koje žive najduže na svetu?

Iako se, barem u SAD, od 1900. godine nadalje sve vreme povećava dužina života, istina je da su ljudi sve bolesniji, ali duže žive sa tim hroničniom bolestima.

Evo mape sveta podeljenog po očekivanoj dužini života  www.worldlifeexpectancy.com

Kao što vidimo, očekivana dužina života u Srbiji je 74,4 godine („slučajno“ se u EU delu Evrope živi duže nego u ne-EU), što je vrlo slično kao u Iranu, Alžiru, Paragvaju... ali značajno manje nego u tzv. razvijenom delu sveta (toliko o zdravstvenim dobitima srpske „mesnate“ kuhinje).

Postoje u svetu izvesne „plave zone“ u kojima žive najdugovečniji ljudi. To u sledeće oblasti: Japan, Kalifornija, Sardinija u Italiji, deo Kanade i Kostarike. Tamo stogodišnjaci nisu retki, a ljudi imaju manje hroničnih bolesti, pokretljivi su i samostalni i u starosti i manje su gojazni.

Ono što je njima svima zajedničko je: nepušenje, biljna ishrana bogata mahunarkama, stalna umerena fizička aktivnost, porodičan život, uključenost u društvo.

Još neki od prepoznatih faktora koji doprinose dugovečnosti su: nizak nivo unosa mesa i mlečnih proizvoda, preferiranje hrane sa nižim glikemijskim indeksom – koja ne podiže brzo nivo šećera u krvi, kao i ribe i orašastih plodova, redovan doručak ali i imanje cilja ili svrhe života i okrenutost bliskim ljudima.

Ono što u pouzdano negativni faktori po dugovečnost su: malo povrća i voća, mnogo zasićenih masti, mnogo stresa, bez fizičke aktivnosti, pušenje i gojaznost.


Kao što kaže profesorka/autorka kursa, ako ne uložimo svestan i nameran napor da odlučimo da biramo zdrav stil života, većina nas bi jela brzu hranu i provodila vreme sedeći bez ikakve fizičke aktivnoti, jer je takvo naše okruženje da, ne samo da omogućava, već i podstiče nezdrave navike. A to posebno važi za nas i neke druge nacije sveta koje se ne odlikuju dugovečnošću.

Usvojite bar neke mediteranske navike kao bi živeli duže... :)
(Autor slike Serge Bertasius, sa sajta)

Ukoliko Vam se tekst dopao, kliknite OVDE kako bi Vam sledeći tekst poslali na mejl adresu.

0 komentari:

Post a Comment

 
 

Odricanje od odgovornosti: Ovaj blog je nastao sa ciljem da predstavi moje iskustvo sa onlajn kursem o zdravoj ishrani profesorke Džejmi Poup, i sa kojeg sam neke informacije slobodno prevela na srpski jezik. Celokupan sadržaj predstavljen je u najboljoj nameri da informiše, i kao takav ne može uticati da autorka bloga bude odgovorna na (in)direktne štete koje mogu nastati korišćenjem informacija. Informacije sadržane na ovom blogu nisu zamena za profesionalni medicinski savet. Vaša upotreba ovog sajta i informacija je na vaš sopstveni rizik.


Creative Commons License

Ovaj blog je licenciran pod uslovima licenceCreative Commons Attribution 3.0 Unported License, što znači da se informacije na njemu mogu koristiti u nekomercijalne svhre isključivo uz navođenje linka ovog bloga kao izvora.